Na većini crnogorskih plaža, ukupna površina plaže podijeljena je između plaćenih dijelova kojima upravljaju koncesionari (gdje se iznajmljuju ležaljke i suncobrani) i slobodnih javnih dijelova gdje svako može donijeti sopstveni peškir i opremu besplatno. Crnogorski zakon nalaže da barem dio svake javne plaže mora ostati slobodan i dostupan, mada se praktična primjena znatno razlikuje. Na popularnim plažama u opštini Budva slobodni dijelovi su često uski, gusto naseljeni i smješteni na manje poželjnim krajevima ili dalje od plažnih barova. Na manje razvijenim dionicama kao što su Buljarica, Duži ili dijelovi Velike plaže, slobodne zone su prostrane. Lokalni stanovnici su dobro upoznati s tim koji dijelovi su slobodni i skloni su da se tamo okupe, donoseći prenosive stolice, hladnjake i domaće pripremljenu hranu — kultura plažne samodovoljnosti koja je potpuno drugačija od turističkih obrazaca. Jasno zakonsko pravo na besplatan pristup plaži je politički osjetljiva tema u Crnoj Gori: grupe za zastupanje i mediji redovno ukazuju na slučajeve u kojima su koncesije nezakonito blokirale ili zaklonile pristup slobodnim dijelovima.
Povezani pojmovi: Beach Bar, Promenada (Šetalište), Cijena iznajmljivanja ležaljki, Plažna koncesija, Pristup plaži