Na većini crnogorskih plaža ukupna površina je podijeljena između plaćenih koncesijskih dijelova (gdje se iznajmljuju ležaljke i suncobrani) i slobodnih javnih dijelova gdje svako može donijeti svoju dekicu i opremu bez naknade. Crnogorski zakon nalaže da bar dio svake javne plaže ostane slobodan i dostupan, mada se primjena u praksi uveliko razlikuje. Na popularnim plažama u opštini Budva slobodni dijelovi su često uski, zagušeni i smješteni na manje poželjnim krajevima ili dalje od plažnih barova. Na manje razvijenim dijelovima poput Buljarice, Dužija ili dijelova Velike plaže, slobodne zone su prostrane. Lokalno stanovništvo odlično zna koji su dijelovi slobodni i sklono je da se okuplja tamo, donoseći prenosive stolice, hladnjake i domaću hranu — kultura plažne samodostatnosti sasvim različita od turističkih obrazaca. Jasno zakonsko pravo na slobodan pristup plaži politički je osjetljiva tema u Crnoj Gori: grupe za zagovaranje i mediji redovno ukazuju na slučajeve u kojima su koncesionari nezakonito blokirali ili zaklonili pristup slobodnim dijelovima.
Srodni pojmovi: Beach bar, Šetalište, Cijena iznajmljivanja ležaljki, Plažna koncesija, Pristup plaži